Kostanjevica na Krki jedan je od najmanjih i najstarijih slovenskih gradova. To je jedini grad u Sloveniji čija se stara gradsko jezgra nalazi na riječnom otoku, što ga čini jedinstvenim u svijetu. Unatoč svojoj relativno maloj veličini, Kostanjevica na Krki obiluje prirodnim i kulturnim znamenitostima. Riječni otok, Kostanjeviška špilja, Krakovska šuma, Galerija Božidar Jakac, vinogradi i Gorjanci nude bezbroj mogućnosti za uživanje u raznim aktivnostima, koje će zadovoljiti i najzahtjevnije posjetitelje. Gosti mogu uživati u planinarenju, veslanju na dasci (SUP-u), skikeu, plivanju, vožnji čamcem, biciklizmu, jahanju – bilo u grupama ili u privatnijem okruženju. Raznolikost krških i panonskih pejzažnih obilježja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
O ranom naseljavanju ovog područja svjedoče dva kamena artefakta (ploče) iz mlađeg kamenog doba te prapovijesni čamac pronađen u rijeci Krki, nedaleko od Kostanjevice. Grad u današnjem potječe iz srednjeg vijeka, a njegovi počeci sežu u 13. stoljeće, kada je teritorij u donjem toku Krke počela osvajati dinastija Spanheim na čelu s vojvodom Bernardom, koji je najzaslužniji za razvoj Kostanjevice. Prvi srednjovjekovni naziv za Kostanjevicu bio je Landestrost, što na njemačkom znači povjerenje, hrabrost zemlje. U to vrijeme Kostanjevica je imala vlastitu kovnicu novca. Godine 1252. dobila je i status grada, čime je postala prvi grad s gradskim pravima u Dolenjskoj.
S vremenom je Kostanjevica počela gubiti svoj značaj u regiji. Na to su utjecale poplave, požari, kuga, turski napadi, reformacija i drugi događaji. Privremeni oporavak gradu donijela je Marija Terezija, koja je 1774. obnovila njegova gradska prava. Ekonomska situacija pogoršala se nakon ukidanja obližnjeg samostana, koji je bio važan gospodarski partner grada. Tijekom 19. stoljeća proces industrijalizacije uvelike je zaobišao Kostanjevicu, koja je do danas sačuvala mnoge ruralne karakteristike.
Grad na otoku
Kostanjevica je jedini grad na riječnom otoku, što je čini svjetskom posebnosti bez premca. Pristup otoku moguć je preko tri mosta. Dva mosta (sjeverni i južni) prikladna su za promet, dok je treći, najmanji, tzv. “Tercijalski most”, namijenjen pješacima i biciklistima. Kroz grad prolaze dvije paralelne ulice – Ulica talaca i Oražnova ulica. Među glavnim znamenitostima ističu se župna crkva sv. Jakova, hrastovi drveni mostovi, Lamutov likovni salon, poznat i kao Kostanjevički dvorac, Oražnova kuća te crkva sv. Nikole. (pročitaj više)
Drveni mostovi
Jedan od prepoznatljivih simbola Kostanjevice su drveni mostovi, izrađeni od hrasta lužnjaka iz obližnje Krakovske šume. U prošlosti su se stupovi mostova zabijali ručno – to je vještina koju su usavršili kostanjevički majstori.
Crkva sv. Jakoba
Najstarija građevina na otoku jest župna crkva sv. Jakoba, koja se u pisanim izvorima spominje već 1220. godine. Izvorno romanička crkva tijekom stoljeća dobivala je elemente drugih arhitektonskih stilova, a konačan oblik poprimila je u 18. stoljeću. Najveća posebnost crkve su zapadni i južni romanički portal, čiji kapiteli s pupoljcima nagovještavaju dolazak gotike. Unutrašnjost crkve uređena je u baroknom stilu, a bogati glavni barokni oltar krasi kip zaštitnika sv. Jakova, uz kojeg su postavljeni sv. Petar i sv. Pavao. Dva bočna oltara izrađena su od mramora i potječu iz obližnje samostanske crkve. Na sjevernoj strani nalazi se oltar sv. Antuna Padovanskog, gdje župljani svake godine donose suhomesnate proizvode, poput pršuta i koljena, uz molitvu za uspješnu proizvodnju.
Crkva sv. Miklavža
Prvi put spominje se 1581. godine. Izvorno je bila dio gradskog hospicija, a nakon njegovog zatvaranja postala je podružna crkva. Stradala je u požarima 1683. i 1744. godine, ali je oba puta obnovljena. Prezbiterij je sagrađen u 17. stoljeću i opremljen kasnobaroknim oltarom, koji je 1931. godine uklonjen, kada je gotički prezbiterij oslikan radovima lokalnog slikara i kipara Jožeta Gorjupa.
Kostanjevički dvorac
Najstarija svjetovna građevina na otoku jest Kostanjevički dvorac, sagrađen u 16. stoljeću nakon rušenja Kostanjevičkog grada tijekom sukoba Celjskih grofova i Habsburgovaca. Posebnost dvorca je konzolni balkon na spoju L-oblikovane građevine. U unutrašnjost dvorca nalazi se kapelica sv. Ane iz 18. stoljeća. Danas se u južnom dijelu dvorca nalazi Lamutov likovni salon, koji organizira izložbe i predstavlja jednu od dviju dislociranih jedinica Galerije Božidar Jakac.
Galerija Božidar Jakac
Galerija Božidar Jakac jedna je od najvećih likovnih galerija u Sloveniji. Otvorena je 1974. godine u prostorima bivšeg cistercitskog samostana, gdje su postavljene stalne izložbe poznatih slovenskih ekspresionista, kao što su France i Tone Kralj, Zoran Didek, Bogdan Borčić, Janez Boljka i France Gorše. Također je izložena stalna Pleterska zbirka, djela nepoznatih majstora iz zapadne Europe, vlasništvo Kartuzije Pleterje. (pročitaj više)
Galerija Božidar Jakac ima i dvije izdvojene lokacije, Osnovnu školu Kostanjevica na Krki i Lamutov likovni salon, gdje se, osim u samostanskoj crkvi, održavaju i privremene izložbe domaćih i stranih umjetnika.
Ova je ustanova rezultat kulturnog buđenja nakon Drugog svjetskog rata, a na njezinu čelu bio je Lado Smrekar. Počeci sežu u 1956. godinu, kada je u prostorijama osnovne škole osnovana Gorjupova galerija, a nastavilo se s kiparskim simpozijem Forma Viva, gdje kipari iz cijelog svijeta od 1961. godine u neposrednoj blizini cistercitskog samostana izlažu djela od hrastovine. Do sada je izrađeno više od 100 skulptura.
Temelj galerije je Cistercitski samostan Studenec svete Marije (Fons Beatae Virginis Marie), osnovan 1234. godine. Osnovao ga je Bernard Spanheim s ciljem jačanja vlasti na novo stečenom teritoriju uz donji tok rijeke Krke, na granici s Hrvatskom i Ugarskom. Godine 1249. samostan je drugom osnivačkom poveljom dobio primat nad kostanjevićkom župom i još 11 drugih u blizini, postavši tako vjersko, kulturno i gospodarsko središte donjeg toka Krke. O značaju samostana za osnivača svjedoči činjenica da su ovdje pokopani njegova žena Juta i jedan od sinova. Nema podataka je li ovdje pokopan i sam osnivač Bernard Spanheim.
Samostan je pridonio razvoju grada, budući da su u to vrijeme samostani bili važni pokretači rasta obližnjih naselja. Samostan se razvijao do sredine 14. stoljeća, na što su utjecale razne plemićke obitelji i stabilno okruženje pogodno za trgovinu i razvoj. Sve češći turski upadi, napadi Uskoka, glad, kuga, reformacija i razvoj obližnjih gradova (Brežice, Novo mesto i Krško) bili su glavni razlozi zbog kojih je kostanjevićki samostan počeo gubiti moć. Zbog velikog utjecaja samostana na grad, i sam grad je dijelio njegovu sudbinu. Tek nakon pobjede protureformacije u 17. stoljeću samostan se donekle oporavio. No, razvoj nije dugo trajao, jer je Josip II. 1785. godine, u sklopu reformi, ukinuo samostan, a samostanska imovina je rasprodana. Zgrada je postala administrativni centar. Godine 1929. samostanska crkva je obnovljena, ali je u Drugom svjetskom ratu 1942. godine srušena. Novi procvat samostanski kompleks doživio je 1958. godine, kada je Lado Smrekar, tadašnji ravnatelj osnovne škole, započeo s obnovom kompleksa. Formu Vivu, slobodno izložene drvene kipove u neposrednoj blizini samostana, stvaraju međunarodni umjetnici od 1961. godine. Godine 1974. osnovana je Galerija Božidar Jakac, koja i danas upravlja samostanskim kompleksom i dom je stalnim i privremenim izložbama. Ovdje su smještene stalne izložbe Božidara Jakca, Toneta i Franceta Kralja, Franceta Goršeta, Zorana Dideka, Bogdana Borčića te Pleterska zbirka djela europskih majstora 17. i 18. stoljeća.
Kompleks je rezultat brojnih pregradnji i dogradnji, što svjedoči o burnoj prošlosti samostana. Najstariji dio samostanske crkve je trobrodna bazilika, što odgovara Bernardinskom arhitektonskom stilu. Samostanska crkva i dio križnog hodnika jedini su izvorno očuvani dijelovi samostanskog kompleksa. Veliko arkadno dvorište, jedno od najvećih u srednjoj Europi, rezultat je brojnih preinaka. S tri strane dvorište okružuju dvoetažni traktovi s velikim brojem polukružnih arkada. Najstariji zapadni dio iz druge polovice 16. stoljeća ima vidnu kamenu natpisnu ploču. Ostala dva trakta nastala su u 18. stoljeću tijekom velikih dogradnji i pregradnji. Zdenac na dvorištu datira iz 1765. godine. Glavni ulaz s dva obrambena tornja i freskom sv. Marije iz 1737. godine dao je izgraditi tadašnji opat Alexander Tauffer u spomen na obranu od napada Uskoka na samostan. https://www.galerija-bj.si/
Kostanjevička špilja
Kostanjevička špilja dio je istočnog niskog krša i najistočnija je krška špilja u Sloveniji. Nalazi se 1 km južno od Kostanjevice na Krki, u podnožju Gorjanaca, uz izvor Studene. (pročitaj više)
Otkrivena je tijekom velike poplave 1937. godine, kada je kišnica otvorila glavni ulaz u špilju. Od tada je istražuju speleolozi iz Kostanjevice, uz pomoć kolega iz Novog Mesta i drugih speleoloških društava. Turistički uređeni dio dug je 300 metara, opremljen rasvjetom i lako prohodan, čak i za starije osobe i djecu. Otvoren je 1971. godine, a u njemu su vidljivi najatraktivniji dijelovi špilje. Prosječna temperatura u unutrašnjosti iznosi 12 °C. Do danas je istraženo oko 2 km špiljskih kanala, no taj dio nije dostupan javnosti.
Špilja je otvorena od 15. travnja do 31. listopada vikendima i blagdanima u 10, 12, 14, 16 i 18 sati uz stručno vođenje. Tijekom ljetnih mjeseci (srpanj i kolovoz) vođeni obilasci organiziraju se svakodnevno u istim terminima. Za veće grupe moguće je organizirati obilazak tijekom cijele godine uz prethodnu najavu.
http://www.kostanjeviska-jama.com/
Krakovski šumarak
Krakovski šumarak najveća je nizinska poplavna šuma u Sloveniji, prekrivena hrastom lužnjakom i grabom bijelim. Nalazi se na prijelaznom području između kontinentalne i panonske klime te se prostire na 2.400 ha između rijeka Save na sjeveru i Krke na jugu. U srcu šume nalazi se 42 ha očuvanog sekundarnog prašumskog područja, koje je od 1952. godine zaštićeno kao prirodni rezervat. (pročitaj više)
U prašumi rastu hrastovi visoki do 40 metara i stariji od 250 godina. Osim hrasta lužnjaka, ovdje raste i bijeli grab, a na vlažnijim tlima crna joha. Krakovski šumarak pruža utočište brojnim vrstama životinja i biljaka te predstavlja močvarno područje od nacionalnog značaja. Ovdje je zabilježeno 122 vrste ptica, uključujući rijetke vrste poput crne rode i orla štekavca. Močvarna staništa često su prisutna, a jedno od najpoznatijih je Trstenik, važno europsko ptičje područje, mrjestilište riba i žaba. Među njima se ističe plavičasti žabac, prepoznatljiv po svojoj plavoj boji tijekom sezone parenja. Šuma je dom i zaštićenim biljnim vrstama poput močvarne visibabe i močvarnog tulipana. Na južnom dijelu šume nalaze se podzemni rezervoari termalne vode s ljekovitim svojstvima. Hrast lužnjak iz Krakovskog šumarka korišten je za izradu skulptura kod cistercitskog samostana u blizini Kostanjevice na Krki.
Prvi detaljan opis, mjerenje i kartiranje šume izveo je Josip Ressel, tadašnji šumarski inženjer, koji je početkom 1820-ih radio na ovom području. Slovenski književnik Josip Jurčič u djelu Kloštrski žolnir opisuje kako se Ressel sastajao s Kodranovom Katicom u selu Zaboršt, pod danas najdebljim bijelim grabom u Sloveniji. U selu Malence raste drugi najdeblji hrast u Sloveniji, poznat kao Cvelbarjev hrast, koji ima opseg od 7 metara, visinu od 33 metra i volumen od 65 kubičnih metara, a star je više od 300 godina.
Danas kroz glavne znamenitosti (močvaru Trstenik, sekundarnu prašumu, Cvelbarjev hrast) prolazi Resslova pješačka staza, duga 8 km, s prosječnim vremenom obilaska od 2 sata. Ime je dobila po šumarskom inženjeru i izumitelju brodskog vijka Josephu Resslu. Staza predstavlja edukativni put za istraživače flore i faune ovog jedinstvenog prirodnog prostora. Zbog vlažnog terena preporučuje se nošenje gumenih čizama veći dio godine, dok se obilazak tijekom obilnih kiša ne preporučuje. U slučaju lošeg vremena (magla, kiša) i nedostatka orijentacijskih vještina, ne preporučuje se odlazak bez lokalnog vodiča.
Gorjanci
Gorjanci su krška gora i najistočniji dio Dinarskog gorstva u Sloveniji. Protežu se u smjeru jugozapad–sjeveroistok, što ih razlikuje od uobičajene dinarske orijentacije (sjeverozapad–jugoistok). Ujedno predstavljaju i državnu granicu između Slovenije i Hrvatske, gdje su poznati pod imenom Žumberak. Najviši vrh je Trdinov vrh s nadmorskom visinom od 1.178 metara. (pročitaj više)
Gorjanci su izdignuti još u tercijaru, a njihove su padine većinom prekrivena bukovim šumama. U novije vrijeme u svrhu brze pošumljavanja sadila se i smreka zbog visokog prirasta. Na nižim nadmorskim visinama prisutni su jasen i kesten. Planinsko područje bogato je vrtačama i ponorima, a obiluje i izvorima vode. Među najpoznatijima su Minutnik, Kobila, Pendirjevka i Sušica, koja je specifična po svom povremenom presušivanju. Gorjanci su stanište raznih vrsta ptica i divljih životinja, uključujući divlje svinje, lisice, kune, divlje mačke, a povremeno i medvjede. Planine su popularne za rekreaciju, s brojnim planinarskim stazama i domovima, od kojih su najpoznatiji oni na Gospodični i Miklavžu pod Trdinovim vrhom. Ljudske legende i priče o Gorjancima opisao je Janez Trdina u svom djelu Bajke i povesti o Gorjancima.
Jugoistočni dio područja naseljavaju potomci uskoka, koji su se ovdje doselili u srednjem vijeku. Njihov zadatak bio je obrana kraja od Osmanlija, a njihov specifičan dijalekt sačuvao se do danas. Materijalna ostavština uskoka vidljiva je u Uskoškom tornju u Črneči vasi, koji je danas popularno odredište planinara i biciklista. U prošlosti su stanovnici regije bili poznati po furmanstvu – prijevozu drva konjskim zapregama iz Gorjanaca u dolinu – i proizvodnji drvenog ugljena.
Cviček & Zidanice
Cviček je svijetlocrveno vino s rubinskim odsjajem, jedno od rijetkih u svijetu u kojem je zakonski dopušteno miješanje bijelih i crvenih sorti grožđa, uz toskanski Chianti. Karakterizira ga niska razina alkohola te svjež, voćni okus s blagim kiselinama i notama šumskog voća, osobito maline. (pročitaj više)
Vino se sastoji od 60 % žametne črnine, 20 % kraljevine, 10 % laškog rizlinga i 10 % frankovke, uz manje varijacije u sastavu. Osim toga, dopuštene su i manje količine drugih sorti poput zelenog silvanca, žutog plaveca i zweigelta.
Zidanice, tradicionalne vinarske kuće, nekoć su služile za pohranu vina i alata, a danas su sve popularnije kao turistički smještaji koji nude autentično iskustvo dolenjskog krajolika.
Događaji
Kostanjevica na Krki grad je događaja, gdje svatko može pronaći nešto po svom ukusu. Možete birati između kulturnih, sportskih i društvenih manifestacija u jedinstvenom okruženju podno Gorjancima. Najpoznatiji događaji su Kostanjeviška noć, Pokladno slavlje Šelmarija, Festival kulture Kostanjevica i mnogi drugi. (pročitajte više)
Kostanjeviška noć
Tradicionalna Kostanjeviška noć održava se svake godine trećeg vikenda u srpnju. Ovaj zabavni događaj s glazbenim gostima privlači na tisuće posjetitelja. Posebnost večeri je parada ukrašenih čamaca, predvođena splavom s kostanjeviškom limenom glazbom. Oko 21 sat čamci, daske za veslanje (SUP), splavi i druga plovila kreću rijekom ispod južnog mosta, dok ih okupljeni posjetitelji na mostu i obali Krke promatraju. Za još čarobniji ugođaj, rijekom se puštaju tisuće ljuski jaja sa svijećama. Točno u ponoć nebo osvjetljava veličanstven vatromet, a zabava uz glazbeni sastav traje do ranih jutarnjih sati. Ovo je događaj koji svakako vrijedi posjetiti!
Šelmarija
Tradicionalno pokladno slavlje u Kostanjevici na Krki potječe još iz 1854. godine i održava se svake godine oko pokladnog utorka. Naziv “šelmarija” potječe od njemačke riječi Schelm (šaljivdžija, vragolan). Tijekom poklada organizira se i skupština Prforcenhausa. Cijelo slavlje, koje traje od pokladne nedjelje do Čiste srijede, obilježava metalna maska nazvana šelma.
“Skupština luđaka” okuplja brojne likove: oca Šelme, predsjednika Prforcenhausa, kanonika, guvernera banke, gradsku gospodu, purgarsku gardu i druge. Guverner banke tom prilikom uvodi novu valutu – “kostanj”, kojom se može plaćati u lokalnim gostionicama.
Događanja započinju u nedjelju ujutro topovskim plotunima koji najavljuju budnicu Prforcenhausa i kostanjeviške limene glazbe kroz gradske ulice. U popodnevnim satima slijedi predstavljanje kurenta i impresivna povorka s grupnim i individualnim maskama. Glavni događaj održava se u ponedjeljak, kada se na skupštini na humorističan način “pere prljavo rublje” prošle godine i donose satirične presude javnim osobama Kostanjevice na Krki. Na ovom skupu se svake godine na „najdemokratskiji način“ bira novi predsjednik Prforcenhausa – što znači da ga purgarska garda doslovno odnese na pozornicu i okruni. Ovaj običaj podsjeća na drevni ritual ustoličenja karantanskih knezova, koji su se također birali na mandat od godinu dana. Večer završava u gostionici Žolnir uz ples pod maskama pod geslom “Do zore!”.
U utorak ujutro odbor Prforcenhausa s vodičem vodi medvjeda kroz gradske ulice, posjećujući školu, vrtić i nekoliko kuća. Medvjed, premazan crnim pepelom, rado ostavlja trag na prolaznicima, osobito na mladim djevojkama. U popodnevnim satima odvija se simbolično oranje i sijanje ulicama Kostanjevice – djeca vuku plug, dok orač i sijač posipaju ulice pepelom i sjemenkama.
U utorak navečer održava se promenadni koncert kostanjeviške limene glazbe, a u srijedu dolazi završni čin pokladnog slavlja – pokop kurenta. Pogrebna povorka prolazi gradskim ulicama, posjećuje gostionice i simbolično “tuguje”, a zatim stiže do južnog mosta, gdje se kurent spaljuje i pušta u rijeku Krku. Dok gradski sudac čita oporuku kurenta, plamen proguta lutku, a plotuni označavaju njegov odlazak niz rijeku. Dan završava veselom pogrebnom gozbom.
Šelmarija je jedan od najvećih i najstarijih pokladnih karnevala s bogatom kulturnom baštinom u Sloveniji i svakako je vrijedan posjeta.
Smještaj
- Apartman na Krki **** www.na-krki.si
- Apartmani Ob Krki *** www.ob-krki.si
-
Gostionica Žolnir** www.zolnir.eu
- Vila Castanea *** www.vila-castanea.si
Gastronomija
-
Gostionica Žolnir http://www.zolnir.eu/
- Kavarna Štraus http://www.gostilna-vovko.si/kavarnastraus/